subota, 12. prosinca 2009.

Srđ

Danas sam malo bacio trening na Srđ, valjda guštam u posljednjim danima idile koja se gore još može doživjeti. Uskoro će to sve postati stvar prošlosti, prakticki zalim za onim danima kad je Srdj bio miniran. Gore je bila idila...zadnjih godina, gore su promenade. Ali i to je ok, ali vise nece biti ni promenada.Cinjenica je da je na Srdju je uvijek nakako druga atmosfera, nekako udaljena od grada i prometa.Imas osjecaj da si u prirodi. Uvijek se vidi Orijen, danas poda laganim snjeznim pokrivacem, Bjelasnica, Snjeznica, Elafiti pa i Lastovo. Svega toga uskoro nece biti. Bit ce neko jebeno golf igraliste i ostala sranja koja idu stim. Ovi ljudi ne zasluzuju ovako lijepu zemlju.



Grudobran koji je ostao od rata valjda, a mozda ima i neceg drugog sto je ostalo do rata, stoga pravac nazad!!!

U svakom slucaju danas sam uzeo kartu i kompas i Gps i vjezbao orijentaciju.






Lokvice

Najjaci dogadjaj je bio kad sam trceci ravno po azimutu pod Strincjerom gotovo pa nagazio zeca. Eto, zec na Srdju...a toga skoro nece biti. Ima i veprova...doduse nisam naletio na nijednog.
Ako koji tzv. lovac naleti na ovu iformaciju, neka se napusi...!!!







16.14h izmedju Gruske glavice i Srdja










četvrtak, 10. prosinca 2009.

Zaboravljena mjesta u Dubrovackom primorju

Danas je bio sasvim lijepi buroviti dan. Sunce je izaslo u 7.07h, a zaslo u 16.14h
Uhavatih slobodnog vremena te uzeh kartu,kompas i gojze te popdjoh malo vjezbat odredjivanje stajnih tocaka, prebacivanje azimuta i antiazimuta, u svakom slucaju malo lupat po vjestini koju premalo koristim, a nikad ne znam kad ce mi biti mozda i presudna,jebes GPS. Put me sasvim slucajno doveo do starih zaboravljenih sela Kruske i Selista...Prije mnogo, mnogo godina ovdje je cvao zivot...sada je to pustos, ali iskreno receno meni draga pustos.







Fici ponad Mravinjca, neki cak i rade









Konjev do, jedna od najljepsih vrtaca







Napustena kucica na Kruskama





Kruske







Selista, odavle sam uzeo azimut na Mravinjac te hodao nekih 1300m zracne linije vise od jedan sat, jebeno uzjeban teren






Teren po kojem sam se probijao,nema puta, samo suhe grane, suha trava, bodljikavo raslinje, nestabilne grize





Blizi se 16.14h, pogled prema zelinom Glasu, vidi se i Mljet u pozadini












Vinova loze pred Mravinjcem









































nedjelja, 6. prosinca 2009.

Ogradjenica 930m

Ogradjenica se nalazi u masivu Neprobica, tocnije to je vrh do Neprobica, iako su udaljeni gotovo pa 1km zracne linije. Dan predobar da bi se propustilo provest vani. Iako je prognoza za vikend bila poprilicno losa, pa se stoga nismo nista ni dogovorili, i subota i danas ucinilo je jako dobro vrijeme. Pravac u setnjicu.Treba prosetat skembu. Mislim da ce kojih 2 ure gore i kojih sat ipo dole biti sasvim dobar trening. Krenuh negdje oko podne. Zalazak Sunca: 16.14 h. Stoga nema puno vremena za slikavanje.








Gumance







pod vrhom







pogled na Popovo polje





Susjedi Tmor i Neprobic







zaljev Budima i Luka Slano








Markacija na Gumanci, nacelno neznam koje radio ove markacije ali cini mi se da je bio jako pjan ili napusen kad ih je radio






Ogradjenica sa Gumance







e, dan jako kratko traje ovih dana
























petak, 4. prosinca 2009.

prica o Cabulji

S obzirom da je ovo blog o Dinarskom lancu i Cabulja pripada toj prici. Najvisi vrh jojje Velika Vlajina sa svojih 1780 m. Omedjena je rijekama Neretvom i Dreznicom koja je dijeli od Cvrsnice. Jedna joj je strana pitoma dok je strana koja gleda u kanjon Dreznice nesto sto je cini atraktivnom. U svakom slucaju ide Cabulja.
Cabulja, pitoma strana

uspon



pogled na Dreznicu



Divljak na divljoj strani Cabulje




29.4.07 Velika Vlajna





Pitomi doci



ponedjeljak, 30. studenoga 2009.

prica o Vranu

...a kad sam vec ispricao stogod o Cvrsnici, ne mogu a da ne spomenem Vran. ima 2074m a popeli smo ga prvi put ( naglasavam prvi put jer bilo je toga jos ) koji vikend prije Cvrsnice.Tada sam zivio u Vela Luci, bila je nedjelja, zimsko vrijeme, dan traje kratko. uputili smo se na Blidinje, onako u izvidnicu poradi skidanja Cvrsnice, a kad smo vec bili tamo zasto ne skinuti stogod...i tako bude. Ujutro krenuli iz Korcule, vozili se do visoke Hercegovine, popeli Vran, i vratili se isti dan nazad na Korculu. To su bili dani.No...evo koje slike
Lancia koja nas je svudi vodila
pogled na Cvrsnicu


na grebenu




2074m




zalutali Ceh





...i sad pravac korcula




Prica o Cvrsnici

...pa i nije neka prica, vec infiltracija sadrzaja iz sada vec gotovo pa davnije proslosti. Bilo je to godine 2007 kad su nasu...kad smo se popeli na 2228m visoku Cvrsnicu. Tada smo bili mladi, puni zivota i svijet je obecavao...bar su neki tada bili mladi, hehehe.
ma u svakom slucaju bio je to 16 ili 17 ozujka, nebitno, ali fenomenalno jeben dan u Dinaridima.Vedro, bijelo i ni traga oblacima, jedino su nas potencijalne lavine zajebavale, srecom nismo otputovali ni sa jednom. Prvi dan bacili smo sidro u Masnoj Luci gdje nas je ugostila obitelj Spajic ( ljudi HVALA!!! ), drugi dan skinli smo vrh...da ne duljim slike na gotovs.



pristupamo
H2O
kod Spajica


uzlaz





navez



2228m






silaz


nedjelja, 29. studenoga 2009.

Djir po Peljescu, Carevic i Ilija

Dakle, 29.11. u narodu takodjer poznat i kao 29.novembar ili ti ga Dan republike, hehe...u svakom slucaju Nedjelja stoga i slobodan dan. Prva destinacija, Carevic ponad Putnikovica. To je brdo koje dijeli Crnu goru od Mljetskog kanala!!?? Ali to nije Crna gora kao Crna gora, vec zaravan na kojoj se nalazi selo Putnikovici, e. Prvi oblik zivota na koji smo naletili bio je lovac sa svojim pasima, bretoncem i istarskim gonicem, s kojim sam se odmah sprijateljio, a on je veselo mahao repom i pokusao odnos sa prijateljskog podici na neku drugu razinu u pokusaju da mi siluje ruku. E, jebga, kako ono ide das prst ode ruka , ili nesto tako...jos sam zbunjen.
No, da se vratim na Carevic, visok je 632m, na njega se krece iz zaseoka Tomislavovac i cak je markirana staza ( matica-ZG ) po grebenu i jako ostrim stijenama. Ma mali simpaticni vrh koji za kad nije u oblaku kao danas pruza sasvim perspektivni pogled. Ispod njega proteze se makadamski put za uvalu Sapavicu. A tu su i speleo objekti...E, sad bilo bi glupo doc na Peljesac, a da se bar malo ne zaletimo do Ilije. Tamo ekipa u teskoj raboti...Ne samo sto su na Iliji doveli staru kucicu u red te je sad vjerovatno najljepsa pl. kuca u cijeloj Dalmaciji, sad kod nove kuce nice "nastresnica". Svaka im dal... ( cast ). Pozdrav ekipi !!
Tu smo takodjer imali i bliski susret sa Zrnovskim makarulima. Cista petica.Naklon kuharu ma di god bio.





greben






perspektiva






u.Sapavica




iznad crne gore, ali ne one...



na vrhu



makaruni ili ti makaruli ili ti SUPER











utorak, 3. studenoga 2009.

prica sa Prenja

Ovaj dogadjaj zbio se pocetkom ozujka 2009 i objavljujem ga na blogu, komparacije radi sa prekjucerasnjim skidanjem Zelene Glave.
Na turu smo krenuli ja, Miro, Stanka, a pridruzili su nam se Dodo i ekipa, u svakom slucaju 4 cetveronozna planinara.
Cilj nam je bio doseci kontejner na Barama.Bio je to i dan kad sam prvi put stao na turne skije i sa njima presao turu.
Kontejner je prakticki bio poklopljen snjegom i morali smo kopati ulaz. Mislim da su se na njega spustile sve moguce zimske i proljetne lavine sa Vrsina. Spavanje u kontejneru bilo je sasvim ugodno, a nasa cetveronozna pratnja spavala je na ulazu, scucurena u snjegu, u vedroj , hladnoj noci, posutoj zvjezdama. Ujutro smo izasli na prijevoj gdje nam se otvorio pogled na Lupoglav i Vjetrena brda.
Bila je to nezaboravna tura cije ce me sjecanje tjerati ponovno i ponovno u njedra Prenja.




dobrodoslica - popularnost Prenja umanjuje par tisuca posijanih PP mina




Miro i Stanka, te Dodo ispred




turna tura





Najvisi masiv na Prenju






U kontejneru






Kontejner







Prijevoj






Osobac u pozadini





Buolder na Bijelim vodama




This event took place in March 2009. It was day for remembrance. I was in the company of my friends from Mostar, Miro and Stanka, and there were also some four legged friends. We had reached mountain shelter in the heart of the mountain Prenj, probably the most beautiful one in the whole Dinaric chain. It s called Bosnian Himalaya, and although it is not so high, belive me there are some harsh conditions during the winter season. It is place where continental and sea air collide.But it is also a place of fairy tail beauty